Željeznički prijevoz

Izazov

Vlakom bez tračnica od A do B

58-tonski vagon ÖBB-a trebalo je prevesti od luke Linz do željezničkog kolodvora Mühlkreis Linz Urfahr. No kako to izvesti ako između dviju postaja ne postoji nikakva željeznička povezanost? To je izazov koji stručnjak poput Prangla rado prihvaća.

Naše rješenje

9-osovinski transporter željezničkih vozila

Tvrtka Prangl i u ovom je slučaju ponudila rješenje: cestovni prijevoz s 4-osovinskim teškim transportnim vozilom zajedno s posebnim 9-osovinskim transporterom za željeznička vozila. Radovi su započeli u podne: za utovar vlaka s tračničkog sustava na transporter bila je potrebna posebna utovarna rampa, sastavljena od više elemenata. Dijelovi su prethodno dopremljeni 4-osovinskim transportnim vozilom i već su čekali u gradskoj luci. Svaki element Pranglov je tim premjestio i sastavio s 50-tonskom mobilnom dizalicom, pri čemu je uzeto u obzir ograničenje podizanja i zakretanja zbog nadzemne električne instalacije.

85-tonski željeznički vagon

Na taj je način element po element bila sastavljena tračnička rampa. Zatim je bilo moguće 25,50 metara dug, 2,83 metra širok, 3,80 metra visok i 58 tona težak vagon ÖBB-a, koji je već čekao na utovar, vrlo polako i oprezno pomoću vitla povući preko te utovarne rampe na specijalni priključni prikolicu. Dok je polazak teškog transporta bio planiran za noćne sate, najprije je bilo potrebno ponovno utovariti elemente rampe na prikolicu i prevesti ih do mjesta istovara na željezničkom kolodvoru Mühlkreisbahnhof.

36,50 metara dugačak transportni konvoj

U 22.00 sata krenuo je teški transport dug 36,50 metara, širok 3,80 metra, visok 4,60 metra i težak 129,10 tona. Prva prepreka bio je priključak na autocestu Mühlkreis, koji se nalazi neposredno uz gradsku luku i koji je u tu svrhu čak bio privremeno zatvoren. Konvoj je za ulazak trebao cijelu širinu autoceste: nakon kratke udaljenosti zaustavio se pred mostom, a devetosovinsko vozilo je spuštano centimetar po centimetar, nakon čega je konvoj nastavio ispod mosta, polako, korak po korak. Izlaz nakon mosta preko Dunava od vozača kamiona zahtijevao je najveću koncentraciju, jer se zavoj mogao savladati samo vrlo sporo.

320 metara vožnje unatrag

Putovanje kroz središte Linza noću bilo je zbog velikih dimenzija transportnog vozila zahtjevno. Pratnja je morala više puta zatvarati dijelove ceste kako bi omogućila siguran prolaz – često i na suprotnoj prometnoj traci. Najzahtjevniji dio pokazao se kao posljednja dionica. Kako bi vozač transportera vratio vlak na tračnice, morao je vožnjom unatrag prijeći oko 320 metara dug dio ceste. To je bilo vješto izvedeno, a vlak je potom na odredištu istovaren preko pripremljene rampe.